Petra Blagec – Nikad ne reci nikad

341
Foto: Super radio München

Petra Blagec doselila se u Njemačku prije manje od godinu dana. U München ju je dovela ljubav, točnije suprugova ponuda za posao u Njemačkoj, koju je dobio i prihvatio.

Bez znanja njemačkog, s fakultetskom diplomom i sigurnim poslom u medijima i marketingu u Zadru Petra se uputila u nepoznato. Nenadano brzo pronašla je posao, no učenje jezika se iskompliciralo pa je prisiljena snalaziti se sama, jer situacija s Covidom poremetila joj je planove, piše wdr.de.

„Ja sam bila osoba koja je rekla da nikada neće otići u Njemačku, busala sam se u prsa, zato što mi je to bilo ono… idu u Njemačku a tu imaju sve što žele… I onda je evo to došlo, i nikad ne reci nikad.“

Petra je i prije dolaska u Njemačku svjesna svog problema nepoznavanja jezika pa je planirala ojačati svoju startnu poziciju, naučiti jezik, i pronaći posao koji odgovara njezinom obrazovanju i do tada stečenim kompetencijama:

„S obzirom da je ponuda na koju smo došli bila dovoljna za život za nas dvoje nisam sebi mogla dopustiti da budem u nekoj pekari ili kafiću, plan je bio krenuti s neke pozicije koja je meni ajmo reći okej.“

Putovanje na razgovor za posao – bila sam izvan sebe!

I bilo je „okej“ jer svega nekoliko dana po dolaska u München javila se na privatni radio koji emitira zabavni program na hrvatskom jeziku gdje su trebali osobu s iskustvom u medijima i marketingu, baš onim koje ona ima. No odlazak na razgovor za posao bio je pravi izazov.

„Iz Gilchinga do Muenchena i onda još U-Bahnom do Marienplatza, ja sam bila izvan sebe, hrpa ljudi, ne znaš u kojem smjeru ideš, ok skinuo si neku aplikaciju ali zapravo cijelo vrijeme nisi ni sama sigurna, ne znaš jezik, baš mi je bilo grozno ali nakon prvog dana to je bilo to.“

Petra je presretna odmah krenula s poslom i u hodu planirala što prije naučiti jezik. Ali škole su se zatvorile zbog zaraze covidom.

„Ako ne bude škola radila onda ću biti prisiljena sama to, bit će puno teže, ali nabavila sam neke knjige pa ću malo pomalo.“

A prije nego ostvari taj plan, Petra se našla pred novim izazovom.

„Tražimo stan u Njemačkoj, ali ne – prazan!“

„Prvi susret mi je bio – tražimo stan u Njemačkoj i šok mi je bio kad smo ušli u stan i kad sam shvatila da je sve prazno i da će sad tu trebati tri mjeseca samo dok to uopće urediš, za razliku od Hrvatske, moji roditelji iznajmljuju stan koji je namješten.“

Petra kaže kako se njezin život dolaskom u Njemačku iz temelja promijenio.

Morala sam se staviti u režim..

„Ja sam u Zadru bila neopterećena vremenom, trenutkom, satom, pola sata gore-dole, ali tu sam se morala staviti u neki režim. Nama treba pola sata do Hauptbahnhofa, trebam preći na U-Bahn, pa sve je podređeno tome cijelo vrijeme si na satu i gledaš kad ide U-Bahn i kad ide S-Bahn.“

Dolazak u Njemačku za Petru je značio razbijanje brojnih predrasuda o toj zemlji i životu u njoj.

Stigla u Njemačku s jako puno predrasuda

„Ja sam odlazila s jako puno predrasuda; ubijaš se od posla, dođeš doma i onda kao budeš doma i nemaš nikakvu opciju ni za izlazak ni za ništa, zato što sam tu dosta slušala priče naših ljudi koji dolaze i koji to isto tako poprilično dramatično ispričaju.“

No sada je Petrin dojam života ljudi u Njemačkoj drukčiji.

„Ljudi imaju jako puno hobija, jako puno se druže i to im je jako bitno, ja nisam imala takav dojam.“

Petra je vrlo brzo zavoljela život u Njemačkoj. Osnove njemačkog savladala je odavno u školi pa vjeruje kako će uspjeti naučiti ga tečno i normalno živjeti i raditi kao svi oko nje. Nada se i odlasku u kazalište i bogatijem društvenom životu koji je izostao zbog opasnosti od zaraze Covidom 19. Petra se nada i da će se s vremenom naviknuti na klimu koja joj je teško pala.

„Kiša, hladno, u Zadru sam navikla na 90 posto sunca cijelu godinu tako da mi se svi rugaju…“