Tko zadnji izađe neka ugasi svjetlo!

628
Foto: Freepik.com

Ničija priča nije ista… U nastavku Vam donosimo Dariovu priču o odlasku iz Bosne i Hercegovine i prvim danima novog života u Njemačkoj.

“Zbogom.

Teško je napustiti Dom, napustiti mjesto gdje si proveo 20+ godina života, al‘ najteže je gledati roditelje kako onako uplakani posljednji put pozdravljaju svoje dijete prije polaska na dalek‘ put… a nisam im prvo, a ni zadnje koje će otić, jer eto ima nas trojica sinova, i ‚mali‘ već sad jedva čeka završit školu i krenut‘ za braćom, jexxxx, nema bolan u Bosni života više, nema!

Zapravo ima, ima života za one majmune (kako ih drukčije nazvati!?) na vlasti, one što od naroda prave ovce, što kradu kako znaju i umiju, samo nek‘ oni imaju za svoje guz’ce. Bolan briga njih kako je narodu, briga njih što su penzije 300KM, briga njih što je registracija skoro dvostruko veća od prosječne plaće, što je zdravstvo i sve ostalo u ku*cu (kako se drukčije izrazit‘?). Bolan njima ovo štima, njima štima što mi mladi odlazimo vani, njima štima što mladi perspektivni ljudi idu tražit svoj kruh vani, jer eto više njima ostane, smradovi.

Žalosno je da ljudi/omladina koji imaju i fin posao i primanja idu vani, a idu jer više nemaju motiva ostat‘, jer su svi njihovi vani, jer ovdje više nema života, puno njih govori „nigdje nije kao u Bosni“, nije, al‘ bolan jexx te Bosna i preživljavane od ‚prvog do prvog‘, od plate do plate. Jexx te i takav život ako će ti dijete jednog dana odrastat u ovako trulom sistemu, ako ti se dijete nema s kim igrat, ma šta igrat, nema s kim u razred ići?! Tako je već sada, a kako očekivati da će se nešto promijeniti kada mladi odlaze, mladi na kojima svijet ostaje, tako kažu barem.

Naše zdravstvo… ma koje zdravstvo…!? Čega god se uhvatiš može se toliko toga lošeg napisat, nema puno pozitivnih stvari. Nažalost, to brine sviju osim onih koje bi stvarno trebalo brinuti, onih na vrhu.

Bez obzira na sve ovo sere tko god kaže da mu je svejedno otić, takvim ne vjerujte jer jedan dio srca ipak ostaje gdje si napravio prve korake i toliko toga preživio, ali ide svijet s nadom u bolji život, s nadom u bolje sutra, pa tako i ja.

A vi, uplakani oče i majko, držite se, ostanite mi nasmijani kao i do sad, a meni, mojoj braći bit će bolje ‚preko grane‘ ako Bog da, budite svjesni toga i držite se. Volim vas.”