Dinina priča: Kako je Gastarbajter ujedinio “naše” u Njemačkoj

3668
Foto: Privatni Album

Malo tko s Balkana, na privremenom ili stalnom boravku u Njemačkoj, nije čuo za Dinu Klepu. U svojoj Facebook grupi znakovitog imena „Gastarbajter“ okupio je više od 50 tisuća ljudi iz Srbije, Bosne, Hrvatske, Makedonije…

Dino je uvijek raspoloženi 39-godišnjak koji svojim objavama svakodnevno pomaže i informira naše ljude koji žive u Njemačkoj ili koji se tu žele preseliti.

„Ideja se pojavila prije otprilike tri godine kad sam shvatio da ljudi koji ovdje žive tek odnedavno osnivaju svoje stranice i kanale kako bi dijelili informacije koje često nisu imale veze sa životom u Njemačkoj. Budući da sam ja tu odrastao te poznajem i naš i njihov mentalitet, želio sam na neki način pomoći svojim ljudima da im novi početak i cijela prilagodba na ovaj život bude lakša“, govori nam Dino.

Članovi grupe od njega svakodnevno traže pomoć vezano za posao, prijavu, vizu, stanove, porez i tome slično, a on uvijek za njih pronađe vremena.

“Svjestan sam koliko mi je Njemačka pružila i ja stvarno poštujem i volim ovu zemlju. Završio sam tu fakultet, osnovao obitelj i mislim da na svoj način mogu pomoći našim ljudima da uvide koliko život ovdje može biti lijep.”

Najveća greška naših ljudi, prema njemu, u tome je što uistinu ne puste Njemačku i ovaj stil života u svoje srce.

“Moramo dati priliku Njemačkoj i pokušati usvojiti sve što je pozitivno u njihovom načinu življenja. Toliko je toga dobroga za naučiti od njih, nisu oni bez razloga jedna od najrazvijenijih država na svijetu. Naši ljudi kad dođu moraju izbaciti svoje predrasude iz glave i cijeniti neke druge vrijednosti u životu. Nije sve u dizanju kredita od 20 tisuća eura za auto da bi ljudi kod kuće vidjeli kako si ti uspio u životu.”

Druga pogreška koju naši ljudi čine je ostajanje na istom mjestu, smatra Dino.

“Toliko je mogućnosti, treba se samo natjerati i pokušati. Moguće je prekvalificirati se, mnoštvo je deficitarnih zanimanja i država ti omogućuje besplatno školovanje, ali ne, naši ljudi se zaposle u starački dom i tu ostaju do kraja. Odlično je raditi bilo kakav posao kad tek ovdje dođeš, ali zašto biti zadovoljan nečim kad znaš da možeš puno više.”

Ono što ga posebno raduje je činjenica da su u Njemačkoj svi „naši“.

“Na Balkanu se svi dijele prema nacionalnosti, no ovdje je druga priča, ovdje smo svi naši, pogotovo u mojoj grupi. Nedavno mi je poznanik iz Širokog Brijega rekao kako je on tek u Njemačkoj po prvi put u životu pronašao prijatelja Bošnjaka i da su postali toliko dobri da mu više vrijedi nego li svi oni kod kuće. To je još jedna dobra strana života ovdje, shvatiš koliko su te stvari nebitne.”

Ono što bi on savjetovao svima koji započinju život ovdje je da se uistinu pokušaju integrirati u ovo društvo. Da nauče jezik, da imaju prijatelje Nijemce.

“Većina naših ljudi se laže kako su oni tu privremeno samo kako bi zaradili, ali njihov život je sad tu. Zašto ne uživati u njemu?! Godine prolaze, mora se misliti o štednji i ostvarivanju boljeg života za svoju djecu. Ne u smislu da im se kupi skupa odjeća nego da im se pruže stvari koje su zapravo bitne. Dobro obrazovanje, izvannastavne aktivnosti, boravak u prirodi, kvalitetno provedeno zajedničko vrijeme, zdrava prehrana…”

Zaključuje da nije on bitan u cijeloj ovoj priči, nego poruka koju želi poslati.

„Vjerujte i ulažite u sebe. Posebno u svoju djecu jer uvijek je prva generacija iseljenika morala podnijeti žrtvu kako bi njihovoj djeci bilo bolje, uvidio sam to na primjeru svojih roditelja. Stoga, radite na sebi i dajte pravu priliku Njemačkoj!“