Vratio se u Hrvatsku ‘U Irskoj sam radio u trgovini za plaću od 3000 eura. Samo nedjelja se plaća 200 eura’

1752
@twessel20 via Twenty20

Mladi Splićanin kaže kako je zarada dobra, ali i da se treba dosta raditi. Tijekom pandemije je primao tjednu potporu od 350 eura. 

Ivan B. (27) je s diplomom turističko-hotelskog menadžmenta stečenom u Americi, gdje je uz studij i radio, kraće vrijeme boravio u Švicarskoj, a potom se preselio u Irsku želeći steći iskustvo u struci, još više usavršiti engleski jezik, te ujedno podebljati životopis, koji bi mu se jednoga dana mogao isplatiti nakon povratka u Hrvatsku.

No, korona mu je poremetila planove i evo ga sada opet u Splitu. Doduše, s izvjesnom irskom ušteđevinom uz pomoć koje će prebroditi ovih nekoliko mjeseci do sezonskog posla. Optimističan je, ima pristojan CV i kontakt s bivšim, njime zadovoljnim sezonskim poslodavcem, pa ne strahuje od ljeta u Hrvatskoj.

Ivan se tako, silom prilika, a dijelom i zahvaljujući promišljanju o vlastitoj budućnosti, od zaposlenog stanovnika Dublina prometnuo u jednog od kandidata za sezonski posao u turizmu na Jadranu.

“U vrijeme pandemije u Dublinu se znatno smanjio broj poslova u ugostiteljstvu. Možda se dnevno vrti pet do deset oglasa, a prije ih je bilo i do 450 u mojoj struci, za razne poslove tipa hotelski marketing, recepcija, sobarice, menadžeri hotela… Doslovno nema ničega. Većinom se nude poslovi u skladištima, trgovinama, ljekarnama, na benzinskim pumpama…”, govori mladi Splićanin za Slobodnu Dalmaciju.

U Dublin je, objašnjava, prvotno otišao s planom o stjecanju predznanja i iskustva u struci, u hotelskoj prodaji, marketingu, na recepciji… A onda se namjeravao vratiti u Hrvatsku.

“No, prvog dana kad sam stigao u Dublin, na prvom razgovoru, dobio sam posao barmena. Baš je bilo prelako… Mislio sam tražiti novi, ali bilo mi je blizu kuće i bila je dobra lova, pa se malo odužilo”, govori Ivan. Za taj je posao bio plaćen 10,50 eura po satu (riječ je o minimalnoj satnici u Irskoj), ali je u igri bilo i neizbježan, ali i neoporezivi, “bakšiš”. Otprilike je, ne krije, do prvog zatvaranja u Irskoj zarađivao 2350 eura mjesečno.

Nakon življenja na potpori zbog epidemije, a koja je iznosila 350 eura tjedno, lani je u srpnju ponovno otvoren hotel u kojemu je radio. Vratio se na posao, a onda je uslijedilo novo zatvaranje sredinom rujna.

Onda je našao posao u “Lidlu”, gdje se zadržao pet mjeseci.

“Nisam propuštao rad nedjeljom i prekovremene. Pa samo za nedjelju promao 200 eura na dan. Četiri nedjelje, 800 eura. Samo time bih platio sobu i režije. I nešto hrane “, iznio je računicu Ivan. Irska se, naglašava, što se tiče financijske strane priče, uistinu isplati.

“U prosincu sam primio plaću od 3100 eura (porez 20 posto), u siječnju 2900 eura i platio sam porez 10 posto. Naradio sam se kao konj, ali nikako se ne može reći da je to financijski bilo loše. Platiš sobu 600 eura, 100 eura režije, neka je hrana 400 eura. Može ti, po meni, ostati 1000 eura sa strane. Zatvorenih očiju. Ali to je, ponavljam, po mojoj mjeri stvari u životu”, ističe mladi splitski povratnik za Slobodnu Dalmaciju.

Trenutno nije siguran bi li, kad se situacija s koronom smiri, opet krenuo put Irske.

“Nije mi se baš svidjelo vrijeme. Nisam se baš ni povezao s ljudima. Većina naših ljudi ide gore samo radi para, pa samo rade po cijele dane”, obrazlažio je.

I bez obzira na svoje razloge povratka u Hrvatsku, ne želi odvraćati od nauma one koji su se tamo uputili ili već žive na smaragdnom otoku. Povratak je bio njegov izbor.

Želiš li besplatni prvi primjerak magazina “Naši”?

DA NE