Hvala svim majkama…

353
@charlesxpatrick via Twenty20

Neka se očevi ne uvrijede. I vi imate posebno mjesto u našim srcima (osobito oni očevi, koji danas nažalost  više nisu sa nama)… Vama ću posvetiti drugi tekst. Ovaj je namijenjen svim majkama; danas je samo njihov dan…

 

Mama – najmoćnija imenica na svijetu! Bez mame ne bi danas bilo ni mene ni tebe. (I bez tate naravno.) Mama daje svemu neki poseban smisao. Ona svaku suzu pretvara u osmijeh i svaku bol pretvara u radost. Mama nas nosi 9 mjeseci ispod svojeg srca i razumije nas bez ijedne izgovorene riječi. Mame su naši heroji i naši anđeli koji hodaju zemljom.

 

Svaka mama je lavica koja se bori za svoju djecu na poseban način. Mami nikada nije teško učiti  nešto  za  nas.  Mama  nikada nije umorna i  bez  snage.  I mama  uvijek  ima  za  nas  riječi utjehe, kada nam je teško. Ali, tko ima riječi utjehe za nju, kada je njoj teško? Kome se mama izjada,  kada  sve  muke  ovog  svijeta  pritisnu  njena  borbena  leđa?  Ili  je  mamama  uvijek  sve potaman?

 

Mame  su  u  isto  vrijeme  i  najjača  i  najkrhkija  bića  na  ovom  svijetu.  I  nije  im  uvijek  sve potaman. Slome se i one tisuću puta, ali nam jako rijetko to pokažu. Isplaču se daleko od svih pa nabace osmijeh, kao da u njihovom životu nikada nije bilo briga, poteškoća, suza. To su mame – stvorenja sa super-moćima. Jake i za nas i za sebe same. Neustrašive i nepobjedive.

 

Osim svih ovi cool super-moći, koje mame imaju, imaju i onu jednu, koja nam i nije toliko zanimljiva. Znate, nekad se te naše mame pretvore u totalno dosadne babaroge pa kvocaju, kvocaju, kvocaju i idu nam na živce sve dok ne poslušamo to njihovo kvocanje. E, mislim da je svima dobro poznato o čemu pišem…

 

Ipak, dođemo jednom svi mi u te neke „zrele“ godine pa shvatimo, da mamino kvocanje i nije zapravo  toliko  loša  i  ružna  super-moć.  Sazrijemo  pa  počnemo  razumijeti  svaku  riječ  koju nam je mama uputila i shvatimo da nije kvocala bezveze. Iz nje je progovarala (i još uvijek progovara) životna škola. Mama nam želi sve najbolje, iako nam se nekada čini da priča u prazno i da ona zapravo „nema pojma o životu“.

 

Mame naše drage, oprostite nam naše bubice u glavi i sva naša nerazumijevanja. Ne zamjerite nam. Bili smo i jesmo nezrela djeca. I vama su sigurno vaše mame puno puta pametovale…

Hvala vam za sva vaša kvocanja! Bez njih ne bismo postali ljudi kakvi smo danas.

Hvala  vam  što  nas  uvijek  dočekujete  raširenih  ruku  i  s  najtoplijim  osmijehom,  kada  vam dođemo iz dalekog svijeta.

 

Hvala vam, što nas razumijete i onda kada sami sebe ne razumijemo. Razumijete nas i bez ijedne izgovorene riječi…

 

Hvala vam, što dajete sve od sebe, kako bi nam pružile sve najbolje u životu i izvele nas na pravi put.

 

Hvala  vam  za  sve  neprospavane  noći,  isplakane  suze,  poklonjene  osmijehe,  a  najveća  vam hvala  za  sve  ostvarene  snove,  koje  ne  bismo  mogli  ostvariti,  da  nam  niste  dopustile,  da raširimo svoja krila i tražimo svoju sreću.

 

Iako smo već odrasli ljudi, zauvijek ćemo biti vaša djeca…

 

Slavonka