Imala sam četiri godine kada je počeo rat…

421
Foto: Privatni album

Imala sam četiri godine kada je počeo rat. Trajao je do moje sedme godine. Na veliku sreću, taman je završio pred moj polazak u školu…

Sjećam se koliko sam bila sretna zbog toga jer … Pa, jednostavno nije okej da zbog nekog glupog rata ne dobijem priliku prestati biti dijete. Školarci imaju knjige, igraju neke igre, znaju čitati i pisati, skoro su odrasli.

Svoje obrazovanje počela sam u učionici u Grbavici, nekadašnjoj tvornici građevinskog materijala koja je bila prenamjenjena u školu. Nama prvašićima vrhunac dana je bio kad te učiteljica izabere da odeš po drva za pećicu koja nas je trebala zagrijavati. Koliko sam samo važna bila kad dođem kući i kažem mami i tati kako je bio moj red, koliko sam drva ponijela i kako sam ih spretno spustila.

Rata kao rata se ni ne sjećam. Shvatila sam to danas kad me kolega Hannes, rođeni Bavarac, tijekom pauze za ručak pitao kako je to bilo odrastati u ratu. Tek tad mi je postalo jasno da on mene promatra tako, kao nekoga tko je vjerojatno oštećen nekim traumama. Možda i jesam, ne znam. Postalo mi je i jasno da se ne sjećam rata.

Dvije scene su, ipak, urezale se u moje pamćenje. Prva je kad sam u svom rodnom selu otišla igrati se s vodom koja je, na moju nesreću, bila na pogrešnoj strani kuće. I sad pred očima vidim mamu kako trči da me pokupi i vrišti da mi je sto puta rekla da smijem biti samo iza kuće jer na ovoj strani „oni“ pucaju ako nekoga vide.

Drugo sjećanje je napuštanje sela, jer je susjedno „ palo“ i nije sigurno za žene i djecu da ostanu tu. Sjećam se kako je netko plakao jer mora ostaviti kravu. Meni je sve to bilo normalno i prihvatljivo jer mi je mama rekla da idemo kod bake i dide, oni žive u Biloj, a tamo su sve naši. I oni imaju dosta krava.

Moja Elena, dvadesetak godina poslije odrasta u nekom potpuno drugom svijetu. Tri tjedna nije išla na plivanje u školi jer mi je zaboravila reći da je izgubila kapu bez koje ne smije ući na bazen.

Na moje čuđenje zašto mi nije prije rekla odgovara kako i hoda bosa po školi posljednjih mjesec dana jer je negdje izgubila pape. Vikendi su joj predviđeni za školu mentalne aritmetike, a većinu svog slobodnog vremena provodi u magičnom svijetu jednoroga.